Kada smo leta 2008, potpuno opijeni onime što smo videli i doživeli, napuštali Staru planinu, obećali smo sebi da ćemo lepotu koja nas je ostavila bez reči uskoro podeliti sa nekim nama dragim ljudima. Nakon Gocine ture sa planinarima Železničara kroz Lazarev kanjon, nije bilo nikakve logike da se vraćamo za Beograd. Olja, Bane i Žile mogli su da nam se pridruže i tako se nas sedmoro, u dva auta, otisnulo put dobro znanih, crvenih stena…
Ljudi moji, kako ja sada ovde da vam opišem pogled, sa AMFITEATRA vrha Kločanica, i panoramu u punih 360 stepeni ???! Pa ovo je presto Južnog Kučaja! Ovo je učionica geografije pod vedrim nebom! Zapravo i neznam odakle da počnem kada su vidici otvoreni U PUNOM KRUGU! Mogla bih da odštampam 11-odelnu panoramu i oblepim njome sva četiri zida dnevne sobe… Huh! Da počnem po stranama sveta, otprilike, kao kada daju spisak glumaca filma i naznače da je to po abecednom redu, a ne nekakvoj važnosti… 🙂
Prijatan, sunčan prolećni dan, petoro fribajkera i žarka želja da se upoznaju nepoznate strane Beljanice. Krenuli smo od Suvog Dola ka Busovati, „otkrili“ jedno lepo jezerce, izborili se sa kamenitim putem koji vodi kroz dolinu Stenjke, uživali u blaženom miru Busovate, da bismo se za kraj opustili nizbrdo ka dolini reke Busovate i pored Buka vratili na polazište.
Ukupno 41 km pređenog puta i oko 1100 m uspona za nešto manje od 5 sati efektivne vožnje. Ovim je njuškanje po severnim delovima Beljanice tek započeto…