Nekada davno, u klisurastoj dolini rečice Perast, nahodio se veliki pećinski sistem, od koga su danas ostali tek tragovi. Jedan od njih, kao lučno izvijeni prirodni kameni most, zaštićen je kao spomenik prirode – prerast Samar. To je tek prvi utisak na putanji od 15 kilometara, kojom sam želela da obuhvatim neke lepe stvari. Jer zaista, radi se o „bezimenom“ mestu, negde u predelu tromeđe između Homolja, Dubašnice i Južnog Kučaja. Idući putem Žagubica – Bor, od Borskog jezera skreće se desno i staje se tačno na dvanaestom kilometru puta, gde se osim par pojata sa leve, nalazi i jedno prelepo stablo, raskošne, sferične krošnje na livadi sa desne strane puta. Samo to i ništa više…
…што претећ’ сунцу дере кроз облак… Мало се зна да су ови познати стихови Ђуре Јакшића којима почиње његова антологијска песма „Отаџбина“, инспирисани управо Ртњем! Наиме, у време када ју је написао, наш песник је службовао у Подгорцу и Сумраковцу, одакле се заиста лепо види импозантна пирамида са врхом који непоколебљиво стреми небу, често завијен у облаке
Čile je crevo u najudaljenijem uglu sveta, dugačko 4300km, prosečno široko samo 180km. Nalazi se tamo gde se „zemlja završava“, što reč „Čile“ znači na sllikovitom jeziku njegovih indijanskih prastanovnika. Ogroman zid Anda graniči ovaj uski pojas zemlje sa Pacifičkim okeanom. Putnik u Čileu nailazi na ekstremne kontraste: olujne litice, prašume i večiti led na jugu, obradivi predeli oko jezera u podnožju snegom pokrivenih vulkana u središtu zemlje…