| « dec |
|
feb » |
| P | U | S | Č | P | S | N |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | EC | ||||
Odavno sam se spremao da napravim jednu crnogorsku najavu i evo je napokon.Crna Gora je neiscrpni izvor bajkerskih tura.
Fruška gora okupirana slobodom freebikera? Kako neka planina može da bude okupirana slobodom? Šta su to freebikeri? Hajde da pokušam da objasnim...
Ovo nije tekst o vožnji automobila, već tekst o prirodi, jednom ličnom doživljaju, opuštenom načinu za uživanje u prirodi, ideja kako da terenac upotrebite kao sredstvo da do nekih udaljenih i teško pristupačnih mesta stignete, pretvorivši ga u deo jedinstvenog životnog stila. Ovaj nadahnjujući putopis na savršen način dočarava pravi smisao postojanja terenskih vozila, razbijajući neke stereotipe. I naravno, otkriva vam neke od najbolje čuvanih tajni Homolja, dostupnih samo pravim entuzijastima.
Kada Dunav pohodite u septembru kao da produžavate leto i ne primećujete svežinu koja vam nagoveštava jesen, a kraći dani se neprimetno pretaču u opijajuću, toplu noć na obali velike reke. Ovo je priča o dva čarobna vikenda na Dunavu i planinama južno od njega, koja je morala da prezimi da bi se ispilila.
Bog(a), Theth, Gimaj ili odraz Meseca na Zemlji – Jasanova, ta siva, prašnjava kamenolomska koncentracija kuća; a svi nadvijeni kršem iznad kojih ne retko i u letnjem danu protutnja parajuća grmljavina, skrećući pažnju na sebe poput moćnih stražara koji će tu stajati još nekoliko vekova, iznova ispraćajući stare i dočekujući buduće snegove i smene doba, kao i generacije već sasvim retkih gorštaka koji žive podno njih.

Kada Dunav pohodite u septembru kao da produžavate leto i ne primećujete svežinu koja vam nagoveštava jesen, a kraći dani se neprimetno pretaču u opijajuću, toplu noć na obali velike reke. Ovo je priča o dva čarobna vikenda na Dunavu i planinama južno od njega, koja je morala da prezimi da bi se ispilila.

Ovo nije tekst o vožnji automobila, već tekst o prirodi, jednom ličnom doživljaju, opuštenom načinu za uživanje u prirodi, ideja kako da terenac upotrebite kao sredstvo da do nekih udaljenih i teško pristupačnih mesta stignete, pretvorivši ga u deo jedinstvenog životnog stila. Ovaj nadahnjujući putopis na savršen način dočarava pravi smisao postojanja terenskih vozila, razbijajući neke stereotipe. I naravno, otkriva vam neke od najbolje čuvanih tajni Homolja, dostupnih samo pravim entuzijastima.

Kada smo leta 2008, potpuno opijeni onime što smo videli i doživeli, napuštali Staru planinu, obećali smo sebi da ćemo lepotu koja nas je ostavila bez reči uskoro podeliti sa nekim nama dragim ljudima. Nakon Gocine ture sa planinarima Železničara kroz Lazarev kanjon, nije bilo nikakve logike da se vraćamo za Beograd. Olja, Bane i Žile mogli su da nam se pridruže i tako se nas sedmoro, u dva auta, otisnulo put dobro znanih, crvenih stena…

Off-road scena Srbije za mene je još uvek tek načeta priča. Pojedine manifestacije, takmičenja, veći ili manji karavani, tradicionalne ili nove vožnje, više ili manje masovna druženja ljubitelja prirode i terenskih vozila… dešavaju se tokom cele godine. Prošle 2010. upriličen je zimski/beli „Sretenjski karavan“. Ove godine najhladnije doba godine pojačano je novim, nadam se takođe tradicionalnim, „Belim karavanom Sjenica“.

Zvuk starog telefonskog zvona… Uff… pa to je zvuk alarma na mobilnom telefonu koji me je uporno budio. Snoozio sam ga za još pet minuta… Ne vredi, uporan je i reših nevoljno da se pridignem. Sunce još nije izašlo iza horizonta, vikend je i svi spavaju. Polako sam počeo da skupljam stvari po kući i da se spremam za današnji izlet koji sam dogovorio sa drugarima.

У многим материјалима, чак и оним тривијалним – туристичким, пише да је планина Тара добила име по старословенском добром божанству ТАР, који је ту решио да проведе свој божански живот. У литератури о Словенској митологији (бар оној којом лично располажем), не нађох бога Тара, али зато знам да када је 1996. године НП „Тара“ посетио директор европске федерације за заштиту природе и националних паркова, др Еткин Кларк, је рекао – Ја овако замишљам Рај –.
Za 100% kompatibilnosti i maksimalnu brzinu rada preporučujemo Google Chrome!
(ova preporuka je naročito bitna za vlasnike sporijih računara)