Fruška gora okupirana slobodom freebikera? Kako neka planina može da bude okupirana slobodom? Šta su to freebikeri? Hajde da pokušam da objasnim...
Ovo nije tekst o vožnji automobila, već tekst o prirodi, jednom ličnom doživljaju, opuštenom načinu za uživanje u prirodi, ideja kako da terenac upotrebite kao sredstvo da do nekih udaljenih i teško pristupačnih mesta stignete, pretvorivši ga u deo jedinstvenog životnog stila. Ovaj nadahnjujući putopis na savršen način dočarava pravi smisao postojanja terenskih vozila, razbijajući neke stereotipe. I naravno, otkriva vam neke od najbolje čuvanih tajni Homolja, dostupnih samo pravim entuzijastima.
Kada Dunav pohodite u septembru kao da produžavate leto i ne primećujete svežinu koja vam nagoveštava jesen, a kraći dani se neprimetno pretaču u opijajuću, toplu noć na obali velike reke. Ovo je priča o dva čarobna vikenda na Dunavu i planinama južno od njega, koja je morala da prezimi da bi se ispilila.
Bog(a), Theth, Gimaj ili odraz Meseca na Zemlji – Jasanova, ta siva, prašnjava kamenolomska koncentracija kuća; a svi nadvijeni kršem iznad kojih ne retko i u letnjem danu protutnja parajuća grmljavina, skrećući pažnju na sebe poput moćnih stražara koji će tu stajati još nekoliko vekova, iznova ispraćajući stare i dočekujući buduće snegove i smene doba, kao i generacije već sasvim retkih gorštaka koji žive podno njih.
Sve što je do sada bilo rečeno o GPS hardveru je manje više uopšteno. Ovaj članak će vam dati neke vrlo konkretne savete po pitanju toga šta izabrati od modela, iz perspektive dugogodišnjeg bajkera i planinara koji precizno poznaje potrebe dotičnih vrsta danguba i pustolova. Tu su i uporedne tabele karakteristika najznačajnijih outdoor modela. Nakon što je pažljvo pročitate, znaćete tačno šta treba da nabavite i kako se to čudo koristi.
…што претећ’ сунцу дере кроз облак… Мало се зна да су ови познати стихови Ђуре Јакшића којима почиње његова антологијска песма „Отаџбина“, инспирисани управо Ртњем! Наиме, у време када ју је написао, наш песник је службовао у Подгорцу и Сумраковцу, одакле се заиста лепо види импозантна пирамида са врхом који непоколебљиво стреми небу, често завијен у облаке
У петак поподне, кренули смо ка Великом Кршу и Столу, или тачније дому ПД „Црни врх“, који засигурно има најбољи могући положај који може имати један планинарски дом. Место, где када се пробудите, можете испијати јутарњу кафу уз најлепши видик. Е, то ја називам одмором! А након кафице, шумском стазом пречимо пут ка превоју Цепе, те након изласка из шуме, пред нама се указује Његово Планинско Височанство – Велики Крш. Време ведро, топло и суво, Богом дано за успон на најлепши, најмаркантнији гребен Балкана (дозволићете, молим Вас), који је у ово време обрастао јоргованима и перуникама. И можете рећи да сам „брутални хедониста“, али нека ми нико не каже да такве лепоте не мотивишу за трошење гојзерица…
Ostavili smo za sobom jednu… čudnu godinu. Promenjivo vreme, puno jurnjave, puno preokreta. Imali smo, naravno, i zvezdane trenutke. Popeli se nebu pod oblake na Solunskoj glavi. Primili duplu dozu Zelengore, pa nam je posle bilo teško da se tako brzo vratimo u stvarnost. Uživali čak i po kiši na Besnoj Kobili. A prva prolećna vožnja po Kučaju potukla je sve rekorde po broju učesnika, kotrljalo se tuda u aprilu čak 128 točkova. Evo kako je to sve izgledalo u slikama i uz malo manje reči…

Kada smo leta 2008, potpuno opijeni onime što smo videli i doživeli, napuštali Staru planinu, obećali smo sebi da ćemo lepotu koja nas je ostavila bez reči uskoro podeliti sa nekim nama dragim ljudima. Nakon Gocine ture sa planinarima Železničara kroz Lazarev kanjon, nije bilo nikakve logike da se vraćamo za Beograd. Olja, Bane i Žile mogli su da nam se pridruže i tako se nas sedmoro, u dva auta, otisnulo put dobro znanih, crvenih stena...
Za 100% kompatibilnosti i maksimalnu brzinu rada preporučujemo Google Chrome!
(ova preporuka je naročito bitna za vlasnike sporijih računara)