[mini foto-putopis i video]

Pre nesto manje od godinu dana ovako sam zapoceo mini foto-putopis Gljivarenje na Kučaju:

„Subota 14. novembar [2009.] bio je divan suncan dan u celoj Srbiji. Nedelja na zalost nije…“

Copy/paste/edit:

Subota 2. oktobar 2010. bio je divan suncan dan u celoj Srbiji. Nedelja na zalost nije…

Goca i Sale su u subotu vodili planinare Zeleznicara po okolnim brdima, ali su imali plan da na Kuchaju provedu i nedelju. Sandra i ja smo im se pridruzili posavsi iz Beograda drugog dana vikenda oko 5:30h. Na autoputu smo napravili stanku za dolivanje goriva i kafu.

Posle iskljucenja kod Svilajnca, prosli smo kroz Despotovac i nakon oko 150km od nase zgrade stigli smo do Lisina. Gocu i Saleta smo pokupili u jednom od nekoliko restoran-pansiona koji su nikli u novije vreme na ovoj sve atraktivnijoj tusristickoj destinaciji. Prelepa priroda je stalni mamac za brojne planinare, ali turizmu doprinose i blizina Resavske pecine, manastira Manasija,…, a na samim Lisina je i vodopad Veliki Buk.

„Trava Iva – od mrtva pravi živa“ – intermeco

Iva se tesko „pripitomljava“ posto se koren obicno zavuce pod neki kemen/stenu i cupanje istog onemogucava uspesno presadjivanje. Prethodni dan Goca je vodeci planinare naletela na idealan primerak Ive, sa sve kemenom kao prirodnom saksijom. Problem je bio sto je tu kamencinu nasla na vrh brda i nije bas bila u mogucnosti da je tegli do Lisina. Posto smo sada bili u voznom stanju, a Goca je kordinate kamena unela u GPS, putesestvije po Kuchaju zapoceli smo ka Ivi. To je bila jedna na kraju i bukvalno off-road voznja, prilicno zahtevna za vozila, prakticno teren gde decaci postaju muskarci :-). Ni slike ni video ne mogu da docaraju realne probleme terena, pogotovo sto na najtezim deonicama nije ni bilo bitno snimiti, vec proci 🙂 Saletu je u dzipu sa klirensom/visinom od 25cm bilo daleko lakse, a meni [kao prosecnom muskarcu kojem uvek nedostaje jos 5cm 🙂 ] bilo je na momente prilicno chupavo.

Posle uspesno obavljenog zadatka „spasavanja“ Ive, zaronili smo u Kuchaj ka uvek atraktivnom vodopadu Prskalo.

Usput smo prosli i pored jedne od brojnih ponornica na ovom podrucju, Uvirala.

Kao i na mnogim drugim planinskim podrucjima Srbije (Golija, Stara planina,…) i ovde se ljudi bave proizvodnjom cumura, verovatno zbog nase nepresusne potrebe za dobrim rostiljem 🙂

A onda smo stigli do njegovog velicanstva Prskala i jos jednom napravili par fotki za uspomenu. Zna Prskalo da ima mnogo zesci mlaz, ali nekada se desi da bude i suvlji. Na zalost ni ovaj put nam sunce nije bilo naklonjeno…

Vikend koji smo izabrali nije bio samo nama pogodan, tutnjalo je povremeno sa obliznjih Pasuljanskih livada na kojima tenkisti trose municju, a lovci su takodje imali okupljanje u svom domu Valkaluci. Posto smo vozeci prostorima Kuchaja naisli na nekoliko upozorenja da je lov u toku, na ovom mestu nismo skrenuli levo u osinje gnezo, vec smo kao jedine osobe koje taj dan nisu nosile oruzje, skrenuli desno ka miroljubivom terenu poznatom po dobrom ulovu – gljiva 🙂

Naravno Sale je poveo u istrazivanje jos jedne od precica kojima do sada nije prosao [ima i par takvih] …

… ali srecom brzo smo se vratili na pravi put, na poznate Kuchajske magistrale.

Na visorvani Mala Brezovica naisli smo na lokalce koji su dobar ulov gljiva proslavili sa nama uz bas dobru domacu radzu 🙂

Mi smo takodje okusali srecu, mada, da se ne lazemo, Sandra i ja ne umemo zajedno da nabrojimo tri naziva gljiva, tako da smo samo pravili drustvo Goci i Saletu 🙂

Nastavili smo zatim dalje preko Velike Brezovice…

… ka manastiru Zilota Novi Stjenik. Savetujem da pogledate njihovu Internet prezentaciju koja sadrzi i daleko lepse slike od ove koju sam ja uspeo da napravim po „divnom“ vremenu.

Tu pod Mikuljskim kamenom, koji od oblaka nismo uspeli da vidimo [nalazi se tacno u pozadini crkvice], bila je najdalja tacka naseg planiranog puta za taj dan. Trebalo je jos preko nezvanicnog okupljalista kampera i fribajkera Vinatovacha [„kod Krsta“], zatvoriti krug nazad do Lisina.

Pred polazak nazad za Beograd resili smo da se castimo jednom vecerom u simpaticnom restoranu pokraj vodopada Veliki Buk u Lisinama.

 

Video spot sa ovog jednodnevnog izleta