Skadar iz kilometra u kilometar biva sve bliži, ali put kao da to ne zna i nema nameru da se popravi, zato brzina ostaje nepromenljiva veličina, kada ste van asvalta ostajete dosledni u tome.
Sa gubitkom visine krajolik se menja, nailazi se na maslinjake, obradiva polja, i konkretnija sela sa po prodavnicom u sebi. Tu smo se malo opskrbili pre večernjeg ulaska u veliki grad.
Predveče je bilo na pomolu kada smo na kraju poslednjeg sela ( ili početku zavisi kako gledate i odakle dolazite ) napipali asvalt koji nas je delio od Skadra nepunih desetak kilometara. Već tu negde počeli smo da njuškamo adekvatno mesto za šatore sa idejom da ulazak u grad ostavimo za ujutru. Ali u bezuspešnoj potrazi nekako stigosmo do prvih semafora, a da to nismo ni primetili od zveranja levo desno. Dakle ipak ostajemo u Skadru na večeri, a onda negde iza grada tražimo kamp. U gradu je izuzetno živo i puno ljudi, večernji izlazak je u špicu, a u toku je i svetsko prvenstvo u fudbalu pa se na sve strane zelene televizori u kafeima. Civilizacijski šok za nas, u odnosu na dane koje smo ostavili za sobom.
Kupujemo neke potrepštine u bakalnici i izlazimo iz gužve čuvenim klimavim jednosmernim mostom preko Bojane. Par kilometara nizvodno Đole uočava pristupačno mesto za noćenje. Vratićemo se ujutru u grad i u njemu provesti prepodne…
Stvari su relativne. Za 24h se ponekada obrne ceo svet, a ponekada i mnogo je manje potrebno da spojite dva sveta koja se nikada nisu videla. Poslednje jutro ture zateklo nas je na obali Bojane nadomak Skadra, a za 24h bili smo već u Beogradu. No pre toga ostao je ovaj poslednji dan ture.
Kao što smo planirali, vratili smo se u grad i tamo proveli prvi deo dana, neobavezno se kotrljajući ulicama. Đorđe je tražio paknove za kočnice u više biciklističkih servisa bezuspešno. Istrošile su se u danima iza nas, zato je zgodno imati rezervni par kada ste na ovim putevima. U Skadru je i prilično crnogorskih tablica, a čuje se i naš jezik. Trošimo preostale leke na suvenire i polako krećemo ka graničnom prelazu Sukobin do koga od Skadra ostaje oko 25km.
Nakon formalnosti na granici ponovo smo u Crnoj Gori, izlazimo na Ulcinj i na Veliku plažu da morem proslavimo završetak putovanja.
Na autobuskoj stanici saznajemo da autobus u predsezoni još ne vozi iz Ulcinja već iz Bara. Tako se pojavljuje još neplaniranih kilometara jadranskom magistralom, koja je bilo prilično praznjikava jer još ne beše leto i sezona. Pa je i vožnja do Bara bila posve prijatna sa stalnim pogledom na more.
Do ponoćnog autobusa za Beograd, vreme smo proveli na plaži u Baru. Bio je to divan završetak sedmodnevne avanture, koja je uplovila u svoj san zajedno sa onim suncem čiji smo zalazak gledali sa mola luke.
Bravo Vlado, ovo smo dugo čekali da pročitamo! Nego, ne znam da li si primetio da, ukoliko GPX okačiš baš kao GPX fajl, on ti se automatski prikazuje na Google mapi, isto kao i na Stazama i Bogazama? Možda bi mogao da razmisliš o tome da iskoristiš tu mogućnost? Mislim, ako ti se koncepcijski uklapa…
Svaka cast i na turi i na tekstu, sjajno!!!
Nije Bog, vec Bogaj.