Fribajkeri na Kavgaliji

Centralna Srbija, čiji je veći deo poznat kao Šumadija,  predstavlja najgušće naseljeni deo Srbije, koji je ljubiteljima egzotičnih divljina najmanje zanimljiv. Ipak, ne možemo prenebregnuti činjenicu da niske i gusto naseljene planine njenih severnih delova ustupaju mesto raskošnim i veoma atraktivnim planinskim masivima južno od Kraljeva. Malo istočnije u ovo područje spada i Jastrebac, jedna od najšumovitijih planina u Srbiji, a kada krenemo od Kraljeva na jug tu je Goč, sa Stlovima, Kavgalijom i Ravnom planinom koji se naslanjaju na 1785 m visoki Željin, sa koga se, praktično bez spuštanja u doline, grebenski, stiže do visokog gorja Kopaonika, nacionalnog parka i najpoznatijeg ski centra u Srbiji. Kopaonik se obično doživljava kao nešto preterano turistički eksploatisano, ali njegovi dobri poznavaoci umeju da pronađu kutke koje „civilizacija“ još nije narušila. Ja ću samo reći da Kopaonik za nacionalni park nije proglašen slučajno i da svakako treba upoznati i njegovo letnje lice.

Turistički kapaciteti centralne Srbije mogu se okarakterisati kao sasvim zadovoljavajući. Tu je pre svega Kopaonik, sa svim svojim, često ekskluzivnim objektima, ali i na gotovo svakoj planini centralne Srbije postoje vrlo pristojni objekti gde se može dobiti prenoćište i hrana. To je slučaj sa Gočem (bilo sa Kraljevačke ili sa strane Vrnjačke Banje), slično je na Jastrepcu, Rudniku, kao i na području koje gravitira Beogradu (Bukulja, Avala, Kosmaj). Povoljne objekte na ovim planinama ćete svakako pronaći i u Bazi jeftine spavke.

Putna mreža u centralnoj Srbiji je dobro razvijena, ali na žalost u dobrom delu prezagušena, zbog čega se, barem po magistralnim putevima ovog dela Srbije, uslovi za pedaliranje i cikloturizam ne mogu okarakterisati kao sjajni. Ono što je dobro jeste činjenica da je mreža asfaltnih puteva zaista gusta, tako da pažljivim planiranjem nije teško izbeći prometnije i opasnije saobraćajnice, mada će to obično podrazumevati u kondicionom smislu nešto dinamičniju i naporniju trasu.

Ljubitelji makadama i šumskih puteva takođe neće biti uskraćeni za odlične uslove za pedaliranje u pravoj divljini, naročito na području Goča, Kopaonika i planinama koje ih povezuju. Na tom prostoru se mogu preći stotine kilometara kroz izuzetno živopisne predele (uglavnom gusta šuma) i formirati neki veoma uzbudljivi itinereri, koji bi predstavljali pravu poslasticu za ambicioznije bajkere.