Potpuno si u pravu Milanče... Zato ja i ne volim te čoporativne varijante, jer ni meni nije jasno u čemu je gušt - kad i krenem na tako nešto planiram da izvedem nešto svoje "u komšiluku" (kao što je sada bio plan), umesto da ko ovca idem kako mi neko kaže. Kada idem u prirodu, idem tamo pre svega zbog mira i tišine, jednog ambijenta koji u gradu nemam, a kad imaš hiljadu ljudi koji defiluju nekom stazom, nema ni m od mira. Stalno ti je neko za vratom, stalno te neki naloženi likovi pretiču (dobro, ne TEBE, nego one koji vole da idu lagano i fotkaju

) i to ti non stop pravi neku tenziju, nema opuštanja. 'beš ti to "druženje" s hiljadu ljudi od kojih većinu ne poznaješ, a od kojih ti 2/3 iz ovog ili onog razloga idu na nerve.
Ali verovatno si primetio da većini u toj gomili prija upravo to što meni ne prija

. Obično se žeste kad tako krenem da seciram rituale planinarske sekte, no dobro... Ljudi su različiti, svako ima neki svoj senzibilitet. I upravo zbog toga, takmičenje u tome da se na jednom mestu okupi njih 100, 1000, 10000... Nema baš mnogo smisla. Preveliko je to silovanje mozga, s ciljem koji meni ne dopire do mozga
