Krenuli smo tamo bez nekih "sportskih" ambicija, čak i bez ikakvog konkretnog plana kretanja ili pripreme na GPS-u. Spontano se to pretvorilo u dva sjajna dana u kojima smo prešli oko 130 km širom Tare, pri čemu smo otkrili neka mesta na kojima ranije nismo bili i napravili čitavo brdo fotki, među kojima ima i dobrih (koliko to oblačno nebo dozvoljava).
Tara usred februara ove godine pruža jedan ambijent koji mnogo više podseća na neki recimo početak aprila nego na zimu. Bilo je toplo (nekoliko stepeni u plusu), a pošto novi sneg odavno nije padao, osunčane padine su bile u potpunosti bez snega, dok ga je na severnim padinama i u senci bilo taman toliko da džip nema nikakvih problema da prti čak i tamo gde niko prethodno nije prošao (mada je sneg zbog visokih temperatura već prilično vlažan, a na putevima gde se redovno šparta ima poteza čistog leda). Otkrili smo nekoliko lepih novih staza, par lokaliteta (na primer izvor Solotuše, pored koga se nalazi vodenica, crkva i par pećina) i obišli bezbroj napuštenih pastirskih koliba, pre svega u Dobrom i Ljutom polju i na padinama Zborišta i Miloševca.
Fotke na žalost ne mogu sada da postavim jer treba prvo da se obrade (snimao sam RAW), ali se iskreno nadam da ću stići sutra uveče - biće šta da se vidi
![Smile :)](./images/smilies/icon_smile.gif)