Nisam profesionalac, ali kao napredni amater mogu da kažem sledeće:
Pravilo broj jedan: definisati tip bicikla koji ti najviše odgovara.
Broj dva: odgovarajuća veličina rama.
Broj tri: da je malo vožen i dobro očuvan, inače džaba ti xt ili xtr ako je razdrndan.
Četiri: uvek pokušati još malo spustiti cenu; ako neće – pretiti mu odlaskom kod drugog prodavca i povratkom na tačku tri.
Pet: Congratulations! Mačak u džaku je kupljen. Sada juriš u prvi servis da se ljuta mašina dobro pregleda, očisti, otvori i podmaže zadnji pogon, promeni lanac ako treba, fino našteluju menjači i kočnice itd. itd.
Ono što možeš sam da vidiš pre nego što kupiš je da nema lufta u nogicama prednjeg amortizera, da su točkovi dobro centrirani, da srednji pogon ne proizvodi nikakav zvuk tipa kuckanje, pucketanje ili nedaj Bože krljanje, da zupčanici nisu previše istrošeni (vidi da nije neki zub pukao) i da je bajk generalno u dosta dobrom stanju.
Što se nivoa opreme tiče, za rekreativnu vožnju Deore je sasvim dovoljan, LX plafon, XT sasvim nepotrebno trošenje para, a XTR teška perverzija.
Kod mene Deore – LX radi besprekorno, a nisam ništa pipnuo više od 2000 km.
Eto toliko od mene, nadam se da sam malo pomogao.
.