spuštam se sa bratom nizbrdo idem nekih 48-50 km/h, i čujem iza mene zzzzzzzzzzzz on me sustiže onako u skroz aerodinamičnoj pozi xexe. Prestigne me, kad tamo nepunih pet šest sekundi ispred krivina ka desno, oštrija od prethodnih, a čim me prestigo krenuo da gubi to ubrzanje... i sad, ne mogu da počnem prevremeno da skrećem ka desno jer će on kad tad skrenuti i 90% nalećem na njega, ne mogu da ostanem iza njega jer počinjem da ga stižem, i ja probo sa leve strane da stanem da zahvatim krivinu pod najnezgodnijim uglom, i čim sam došao tu sa leve strane videh da sam se zajebo i krenem da kočim i skrećem, nema vremena, eject eject, paf
ja ispod bankine i krv mi na desnom staklu od naočara.
Nažalost nisam imao vremena da se setim Dejvovih uputstava za bezbedno sletanje, ko što sam i obećao da neću

Za kraj, imam dva pitanja i jedno kukanje:
1. Da li je šlem sad neupotrebljiv? Ja ne znam kolki je šok podneo pošto tog momenta padanja se ne sećam, ali mislim da nisam baš udario direktno šlemom nigde, on je samo izgreban na jednom delu...
2. Kako se pritisak u gumama odražava na kočenje? Meni deluje logičnije da bolje koči kad je slabiji pritisak (kao što je bio tad kod mene), jer guma tad većom površinom naleže na podlogu pa je samim tim i veće trenje, al istovremeno, možda iz nekog razloga slabiji pritisak doprinosi većem proklizavanju što je kod mene bio slučaj.
3. Izgrebalo se i staklo na mojim uvex naočarima i sad je žuta šumska varijanta neupotrebljiva

E da, pored dejvovih upustava, u onoj e knjizi za koju sam ostavio link, autor kaže da je u takvim situacijama najbolje čvrsto ostati na bicikli i skupiti se, i onda kad proklizaš ivica kormana i pedale upije sav šok od pada. Naravno, ni toga se nisam setio u ključnom momentu.