Ko ne moze autom, moze biciklom na more.

[Franz]

Evo i izvjestaj sa zadnje ture koja broji 1189 kilometara.
Naime, za 7 dana voznje dva prnjavorska pedalofila prosla su sljedeca mjesta:
Prnjavor(polazna tacka)-Banja luka-Mliniste(Manjaca)-Glamoc-Livno-Cista Provo-Makarska-Zaostrog-Neum-Dubrovnik-Herceg Novi-Tivat-Budva-Cetinje-Podgorica-Manastir Ostrog-Niksic-malogranicni prelaz Krstac-Gacko-Nevesinje-Mostar-Jablanica-Prozor-Bugojno-Jajce-Banja Luka-Prnjavor.

Utisci su jos svjezi, ne znam stvarno odakle bih poceo...
Zato evo malo slika kojim cu pokusati predociti samo dio cjelokupnog ugodjaja.

[alazovic]

Prnjavor(polazna tacka)-Banja luka-Mliniste(Manjaca)-Glamoc-Livno

Jel to preko Dobrnje i Čađavice? Da li je to sada asfaltni put? Bubrege sam ostavio po tim brdima pre raaaavno 20 godina (fali mesec-dva)
Da li znaš da li tu sad normalno može da se dolazi - u vreme o kojem ja pričam to je bio vojni poligon...

Ako ste prošli tuda, imate li koju sliku visoravni sa okolnim brdima? Ova druga slika kao da je slikana tu negde!
Baš bi voleo da vidim kako to sada izgleda. Ako imaš koju sliku, pošalji mi na alazovic@kraljevo.com da me mine želja za tim brdima dok ne dođem

[Franz]

Poslacu ti sve slike sa Manjace sto imam, ima ih jos jedno 5 sigurno.
Malo je sad neasfaltiranih puteva gore.
Pozzz.

[alazovic]

E, super, hvala
Ako ste imali GPS pošalji mi i track log, da uporedim vreme slikanja sa mestima gde ste prolazili...

[Franz]

E, super, hvala
Ako ste imali GPS pošalji mi i track log, da uporedim vreme slikanja sa mestima gde ste prolazili...

Brate, ja sam seljak covjek...sta ti ja znam sta su XYZ track mega ultra lock gprs fazoni...
...seljak samo zna okretat' pedale:)

[alazovic]

Za kaznu - hoćemo priču iz nekoliko nastavaka, natenane pisanu

[Franz]

Oke...

Prvi dan...pokret u 5am nakon neprospavane noci jer sve se zapravo desilo na frku...do te noci nisam ni imao namjere da idem. Dosao je doticni kolega, koji je ovu turu isplanirao mjesecima vec unazad, da pozajmi fotoaparat od mene.
U to krene nagovaranje "hajde pa hajde..."...za tren oka vec su se kod mene nasle i bisage i vreca za spavanje...moje je bilo da spakujem osnovno i da se koliko toliko odmorim pred prvu zahtjevnijom voznjom u mom zivotu.
Naravno, sklopio oka nisam...u to dolazi ovaj manijak i ushiceno trazi da se krene sto je brze moguce...
...ni svanulo jos nije, a eto nasli smo se na putu za Banja Luku, okrecem one pedale i pokusavam da umirim misli, da ih usmjerim negdje trece samo ne u pravcu odustajanja.
Stizemo u BL iz Prnjavora za 2 i po sata, bez nekih problema...nastavljamo put Manjace, odmah u startu 6 km konstantnog uspona...na kraju uspona predah, ubacujemo nesto u kljunove i nastavljamo put dalje.
Koliko god na mapi Manjaca djelovala bezazleno, u praksi se pokazalo drugacije...naime, usponi nisu ostriji od 10% ali su izuzetno dugi...a kao nagradu dobili smo jedan prilicno ostar spust od Sitnice do Cadjavice.
Tu izbijamo na magistralni put Kljuc-Mrkonjic Grad gdje dajemo se u potrazi za nekim finim mjestom gdje bi malo i odmorili.
Nakon sto smo ljubaznom domacinu razgazili travnjak od lezanja oko15h nastavljamo put dalje, cilj je bio Glamoc.
Putevi slicni kao i na Manjaci ali jos zahtjevniji a krajolik mnogo zivopisniji...sjecam se da me tu jedna uzbrdica dokusurala pred sami mrak, dobrih 15km penjanja, nakon nje izlazak iz Republike Srpske i jaka nizbrdica koja nas uvlaci u Glamocko Polje. Onako umorni vec nam se prvi znakovi nervoze javljaju a nikako prici famoznom Glamocu, put nam se te veceri bas otegao a nigdje zivog duha, niti znaka civilizacije, nigdje svijetla u prevodu.
Konacno dolazimo u sablasni Glamoc, nalazimo kao dobro mjesto za prespavati travnjak iza jedne benzinske pumpe...
...ne treba ni spominjati kako smo zaspali te noci, kao topovi...

[Franz]

Drugi dan...

Budjenje u hladnom i maglom natopljenom Glamocu...12 stepeni...
Guli se narandza, pici se bijeli luk:)...krecemo put Livna preko Golije i njoj cuvena pored puta minska polja(nekadasnja linija razgranicenja izmedju srpskih i hrvatskih snaga), nakon uspona slijedi naravno i nagrada, spust do pred samog Livna...u Livnu klopa, i tu se ne stedimo jer sad nam je jasno u sto se upustamo a hrana je i te kako potrebna...u prevodu, gladni smo kao vukovi a zeludac kao bure bez dna:)
Nakon toga pravac Busko blato/jezero...kupanje u isto, kratak odmor i pravac drzavna granica sa Hrvatskom...prelijepi predjeli, cak sam stekao osjecaj da sam vec stigao na more, takva je klima.
A do Brele(izlaz na more), smjenjuju se u beskonacnom broju usponi i nizbrdice...sunce cini svoje, vode se bas i nema ali ne stidimo se, trazimo i punimo gdje god stignemo, ljudi su manje vise jako ljubazni i izlaze nam u susret.
Tu sam vec izluzdio, dobio neku ludu snagu i bilo mi je jasno da ce mi ovaj izlet jako dobro doci, psihicki naravno.
Ulazimo u Makarsku, ljudi nam nude apartmnane pored puta a mi njima sa sve osmijehom na licu kazemo kako nam je kuca putujuca:)
Tu se spustamo do plaze hotela Dalmacija(nisam siguran za naziv hotela)...seljaci dosli da se okupaju malo, sta ces:)
Tu pada i spavanje popodnevno u obliznjem parku...ubrzo dolazimo sebi, skupljamo ono malo snage sto nam je ostalo i spustamo se ravno sve do Neuma...ta nas je etapa ubila, brojala je ravno 230km(Glamoc-Neum)...zatekli smo debelo noc vec oko Opuzena.
Pricati o voznji u Hrvatskoj duz Jadranske magistrale nepotrebno je...popisam se onom ko je ono projektovao:)...pa zar nije moglo kao u CG, tik pored mora:)...nebitno, stize se u Neum, trazi se shtek za spavati...najbolje sto smo iskopali jeste plaza na kraj "slane kasabe" koja nas je castila zvukovima Sabana Saulica i ostalih orijentalnih zavijusha...ali nisu nam smetali koliko smo umorni bili...

[shebez]

skupljamo ono malo snage sto nam je ostalo i spustamo se ravno sve do Neuma...ta nas je etapa ubila, brojala je ravno 230km(Glamoc-Neum)...zatekli smo debelo noc vec oko Opuzena.
Pricati o voznji u Hrvatskoj duz Jadranske magistrale nepotrebno je...popisam se onom ko je ono projektovao:)...pa zar nije moglo kao u CG, tik pored mora:)...nebitno, stize se u Neum, trazi se shtek za spavati...najbolje sto smo iskopali jeste plaza na kraj "slane kasabe" koja nas je castila zvukovima Sabana Saulica i ostalih orijentalnih zavijusha...ali nisu nam smetali koliko smo umorni bili...

Pa nece Bosanci da spavaju valjda na Hrvatskom moru, Bosansko more ili nista pa pravac u Neum...

P.S.: Uredi ove slikice iz prvog posta, premestih u tekst otprilike gde koja dodje da mozemo bolje da dozivimo tvoju voznju...
Pozdrav

[Franz]

Hehe...ima tu neceg ali razocaracu te, nisi u pravu:)
Htjeli smo u Opuzenu(usce Neretve u Jadransko more) ali kad smo skontali kakvi mutanti od komaraca vrebaju, brzo smo pozurili put Neuma:)

[Franz]

Dan treci...

Duze se spavalo, umor nas jebeno savladao, visoke temperature su ucinile svoje, cekao nas je isto jako tezak dan, put do Dubrovnika...u planu je bilo da izbijemo sto dublje u crnogorsko primorje...
Kao sto rekoh, pokakim se u usta onom sto je projektovao jadransku magistralu do crnogorske granice...taj definitivno nije mislio na bicikliste:)
Ovog puta noge su mi kao olovo teske bile...ne znam ni sam kako sam izgurao ovu etapu...znam samo da sam u jednom trenutku zaspao pored nekog spomenika blizu Dubrovnika posvecenom svetom Nikolu zastitniku putnika:)
U Cilipima pozdravlja me neki siptar sa sve majicom UCK, uredno mu uzvracam sa 3 prsta, nista mu jasno nije bilo, sigurno da je najmanje ocekivao srbina u svemu tome:)
Sta ces, seljacine smo, moramo siriti balkanski vajb:)
Stizemo do crnogorske granice gdje se pokazuje prednost prevoznog sredstva na dva tocka.Zaobilazim kilometarsku kolonu i ubrzo ulazim u zemlju gdje su svi sampioni u necemu:)
Izguramo do Bijele gdje nalazimo odlican stek za odspavati, iza doma zdravlja...cak i kupatilo smo imali na raspolaganju(slauf)...radosti nije bilo kraja....i onda ZZZzzzzz

[Franz]

Dan cetvrti...

Stvarno fina noc, odspavali smo kao bebe...malo pozirali pored brodogradilista, uhvatili trajekt u Lepetanima i ubrzo se nasli u Tivat, bez zadrzavanja produzili put sad vec glamurozne Budve:)...ruski jezik obavezujuci:)
Malo blejali slovenskom plazom, podaprali svoje seljacke guzice i shishke ispod mishke:)
I onda rock n' roll, ispred nas uspon prema Cetinju...nocna mora za auta a kamoli ne za nas pedalofile...20 i kusur % konstantnog uspona u duzini od skoro 10 km na temperaturi od 34 stepena...5 sati mi je trebalo da ga savladam...drama:)
Rucak u dolini bogova(Cetinje)...i onda za pola sata nadjes se u Podgorici...skoro pa konstantan spust...sa desne strane fantastican pogled na Skadarsko jezero...bez puno zadrzavanja picimo dalje ka Ostrogu preko Danilovgrada...i tamo nikada stici...konstantan blagi uspon...najgore sto 20 i kusur kilometara vidis osvjetljeni manastir ali ti se bukvalno kao ne pomjeras sa mrtve tacke...i onda stizes mrtav slomljen do raskrsnice gdje se odvajas za Ostrog...i onda dalje okreces pedale put donjeg manastira...do njega i nekako ali onda u onom mraku produzavamo do gornjeg...nemam pojma odakle nam snaga ali eto izguralo se...i onda opet iznenadjenje...tamo trilion ljudi ispred gornjeg manastira.
Dosli sa raznih strana da bas ovdje docekaju veliki pravoslavni praznik "preobrazenje Gospodnje"...vidimo da tu nema mjesta za odspavati, vracamo se donjeg manastira, ispred konaka nalazimo fino mjesto za razvuci nase krpe i bez puno muke ZZZzzzzz....

[Franz]

To be continued...

[Franz]

Dan peti...

Poklanjamo se nakon budjenja moshtima Svetog Vasilija i tu vec prvi problemi...vjerovatno nas Vasilije kaznjava zbog nepristojnog ponasanja na dosadasnjem putu:)...naime, u 20km dva puta se probija guma kolegi i lanac famozni hg 53 rascvjetao se na jednom mjestu i tjera nas da ga skratimo za jednu jedinicu...ubrzo nakon toga, skracujemo ga i za drugu:)
Sta ces, strucnjaci, dzaba nam i adekvatan alat kad smo telad, ruke grube a za taj posao treba imati malo i osjecaja...mi ga ocigledno nismo imali:)
Nebitno, ide se dalje ka Niksicu ali starim putem preko Ozrinica, a tamo spomenika pored puta kao u prici...te onaj vojvoda izgubio tu zivot, te oni partizani zaustavili citavu talijansku diviziju, te Milun izgubio kontrolu nad kamionom...najveca koncentracija spomenika ikad vidjena na metru kvadratnom:)
U Niksic pauza za rucak i unzip (termin koji smo koristili za veliku nuzdu)...hvala sumama, zbunovima i mnogim kabriolet kucama na doceku:)
Bacamo se nakon toga u pronalazenju vulkanizera jer smo ostali bez jedine dvije unutrasnje gume...i evo opet komedije...mali cigo zaposlen u vulkanizerskoj radnji objasnjava Husi i Hasi kako se guma krpi uz pomoc instant ljepila...dakle, dizali smo ga u nebo samo da nam ne naplati ni eura...na kraju napravismo sampiona od covjeka, uveselismo mu dan.
I tako, dva podlaca tjeraju dalje...namjera nam je bila da idemo put Scepan Polja ali eto cefnulo nam se i promjenimo pravac, krenemo ka malogranicnom prelazu Krstac...ne znam kako ono opisati nego 3 kilometara uzbrdice i nakon toga 2 nizbrdice...i tako u nedogled...nailazim na kafanu gdje nas lokalni serifi zaustavljaju, uredno nas preispituju ko smo i sta smo...opet se pravimo mutavi, dizemo ih u nebo:)
Zauzvrat nam objasnjavaju sta nam je ciniti ukoliko nas ne puste preko granice..."a sto ti ja znaaa...imas put 100m pred manastir, tu skrenes i kozjom stazom produzis...niko te vidjet' nece"...dakle, legende:)
Granica kao u westernima, serif uzdignute noge na stolici sa sve cigaretom u ustima blagotelecim pogledom snima nas...drugi sto naplacuje ekolosku taksu radosno nas pogleda, ubrzo nas ponudio picem i casicom druzenja...dakle, tamo niko ne prolazi, ocigledno:)
Na bosanskoj strani bilo je potrebno 5 minuta da skontamo gdje se granicni policajac izgubio...decko zasecerio, jedva ga probudismo:)
Ni izmakli nismo od granicnog prelaza kad tamo stari volksvagenov kombi sa nekom hipi komunom iz Pariza...mislim u sebi, sta li ovi traze ovdje...plantaze marihuane mozda...sto bi rekli crnogorci "a sto zna jaaaa":)
Zatim slijedi ravno gatacko polje, pomalo dosadno za voznju ali nakon onih crnogorskih "up and down" terena, dobro nam dodje za promjenu. Krava "indijskih" koliko te volja...bezbrizno setkaju se putem.
Gacko! Sta reci, gradic kladionica i bankarskih ekspoziturica...dakle popusis kesh i ides odmah dici novi kredit...tako bi se ukratko dobila slika o ovom gradicu....mada nista bolje nije i u ostalim ex-YU palankama...tranzicija ucinila svoje...bijeda i to gola bijeda.
Tu upoznajemo zivucu legendu ovog mjesta...nametljivi Dragan EL Grande nam ubrzo svojim ponasanjem i postupcima dokazuje kako se radi o istinskoj legendi grada Gacka, maskota Gacka:)
Lik vozika bicikl gore dole po citav dan i trpi prozivke lokalnih dilkosha...drama lik...mada razumijemo mi njega u potpunosti, suosjecamo se sa njim:)
Tu se castimo klopom i unzipom u lokalnoj birtiji...Draganu dajemo obecanje da cemo mu potraziti za neku manju svotu novca bolji bicikl od onog koji trenutno posjeduje...razmjenjujemo telefone sa legendom i produzavamo put Nevesinja u totalnom mraku...
...mislim, sta reci nego da nista nismo vidjeli kuda vozimo, sablasno i hladno i sve ravno...kroz neku dolinu smo se nakon 3 sata nocne voznje nasli u Nevesinje...opet radost sto ugledasmo svijetla:)
Lokalni panduri nas saslusase i otpratise nas do "sobe", travnjaka ispred doma penzionera...rekose da nazovemo 112 sa mobilnog u slucaju neke nevolje...ni odmakli nisu niz carsijski asfalt a mi smo vec debelo zahrkali:)

[Franz]

Dan sesti...

Dva smrdljiva pacova nastavljaju ranom zorom put dalje...
Nakon 3 km uzbrdice iznad Nevesinja, ocekivalo nas je ni manje ni vise nego 20tak km spusta...sad vise nismo bili pacovi, licili smo na dva smrdljiva smrznuta pingvina:)
Lijep pogled pred Mostar, bacis pogled lijevo...naslutices da je na tu stranu izlaz na Jadran...bacis pogled pravo, ljuta Hercegovina, ljuti krsh...bacis pogled desno, izgubices kontrolu i pregazice te auto;)
Ulazak u Mostar, lijep grad, nazalost, ispunjen mrznjom...malo fotkanja na starom mostu...i opa brze bolje u potrazi za supermarketom gdje bi dopunili rezervoare...ovdje valja napomenuti kako me opasan umor savladao, teske noge, neopisivo teske...u Jablanici vec opet pauza, lezimo u nekom parku, upoznajemo neki ceski par koji isto tako krstari bajsevima, naletimo na nekog domaceg dilkosha koji nam prepricava ratne price kako je na liniji isao mrtav drogiran...stigli smo popricati i sa clanovima neke francuske folklorne grupe on tour...palimo ubrzo pravac Prozor, uzbrdica na uzbrdici...u 19h nismo imali vise snage, ne znam jesmo li uspjeli tog dana da prevalimo 120km, samo smo legli pored jednog supermarketa na ulazu u Prozor...tu smo bacili sidro, poslagali kartonskih kutija ispod vreca za spavanje...po prvi put od polaska imali smo iznad glave umjesto zvijezda betosnku plocu...cudan osjecaj, promjena:)...ali ZZZzzzzz...