Offline vreme se korisno utrošilo s 'našeg' stanovišta, ove nedelje sam bio u Jabukovcu na proučavanju srnećeg obdaništa, a prošle sam potrpao one gradske pacove iz prethodne epizode i odveo ih na Rtanj. Išli smo 'zvaničnom' stazom, baš onom crvenom linijom koju mi je Sale izvukao na G-Earth slici Rtnja. I mogu da vam kažem, da nema probijanja kroz šikaru, staza kojom smo se ja i nik uspentrali je često mnogo udobnija. I kraća

Kako je bilo? Pa mnogo dobro, ima ženske, ima sve. Od dve devojke, jedna se setila da u nogama još uvek nosi uspomenu sa bavljenja folklorom tako da smo je zauzdavali i uzbrdo i nizbrdo, druga je najpre natezala pluća na usponima, a onda je otkrila da se boji visine više nego što se nadala, što objašnjava zašto mi je, kao njenoj tehničkoj podršci, trebalo oko 50 min. da se izborim s grebenom pre dolaska na vrh. A tek silazak što je bio... joj.
Ipak, sve smo preživeli, i naučili smo kako se ide nizbrdo, i malo smo padali (uz moju nesebičnu pomoć) da vidimo da pad znači sedanje na dupe a ne sasuljavanje niz planinu.
Ortak (moj kum) je ceo put bio u fazonu 'rodila majka budalu', 'pas majku što sam pristao na ovo', 'koja li me budala nagovori na ovo'.
Devojka sa folklora (moja kuma) je sutra otišla na Avalu

Poslednje što sam čuo o kumu je da ubeđuje ljude da se organizujemo i demo na Rtanj.
Takođe sam čuo da smo se na Rtanj popeli biciklima. Ma da, samo ih nijednom nismo slikali

Bili smo u restoranu, i probali smo čuvenu gibanicu. Bokte, ono k'o cigla

Šta još? Video sam vuka

Dakle, ni dva km od asfalta, tamo gde je drvo krošnjom palo na stazu pa se nakratko obilazi kroz livadu, u nekom žbunu džonjala je vučina. Čuo me je na 15ak m, skočio, kratko zastao da me WTFuje, i otperjao u šumu. Naravno, niko drugi nije ništa video, a i ceo susret je trajao dve sekunde

Eto.
Slike uskoro.