Stari UNIS petobrzinac kupljen pre 12 godina je potpuna olupina. Nema prednje kočnice (visi samo sajla), menjač polu-radi (neće da prebaci u petu brzinu), bandaši su totalno izrovani i izsavijani, pa zadnja kočnica em ne prijanja dobro em škripi užasno (paknovi su, cenim, otišli). Sedište je užasno, pa sam preko njega nalepio 10cm sunđera što je malo popravilo stvar (sa naglaskom na malo)…
Ljudi moji, kako ja sada ovde da vam opišem pogled, sa AMFITEATRA vrha Kločanica, i panoramu u punih 360 stepeni ???! Pa ovo je presto Južnog Kučaja! Ovo je učionica geografije pod vedrim nebom! Zapravo i neznam odakle da počnem kada su vidici otvoreni U PUNOM KRUGU! Mogla bih da odštampam 11-odelnu panoramu i oblepim njome sva četiri zida dnevne sobe… Huh! Da počnem po stranama sveta, otprilike, kao kada daju spisak glumaca filma i naznače da je to po abecednom redu, a ne nekakvoj važnosti… 🙂
U večitom traganju za idealnim trasama za naše gvozdene konjiće ovo nije bila prva poseta Goliji, ali su prošle nedopustive tri godine otkako smo ovu bajkovitu planinu prepunu četinarskih šuma kao sa razglednice pomalo nehajno presekli svojim točkovima na dva dela, praveći krug iz smera Goča i Kopaonika u maju 2005. Tada smo sebi obećavali da ćemo se brzo vratiti, dok nam je pogled mahnito lutao upijajući prizore koji su nas zasipali sa strmih šumovitih padina i iz dubokih rečnih dolina, žureći da se u trci sa sumrakom od izvorišta Studenice spustimo u Deviće, videvši na tom putu više intrigantih šumskih puteljaka koji vode neznano kud nego bilo gde u bližoj okolini.