Arhiva za Pešter

Beli karavan Sjenica 2011

od Gosha postavljeno 9. februar 2011
Beli karavan Sjenica 2011

Off-road scena Srbije za mene je još uvek tek načeta priča. Pojedine manifestacije, takmičenja, veći ili manji karavani, tradicionalne ili nove vožnje, više ili manje masovna druženja ljubitelja prirode i terenskih vozila… dešavaju se tokom cele godine. Prošle 2010. upriličen je zimski/beli „Sretenjski karavan“. Ove godine najhladnije doba godine pojačano je novim, nadam se takođe tradicionalnim, „Belim karavanom Sjenica“.

Shqiperia – Severna Albanija

od VladaS postavljeno 21. januar 2011
Albanske Prokletije

Bog(a), Theth, Gimaj ili odraz Meseca na Zemlji – Jasanova, ta siva, prašnjava kamenolomska koncentracija kuća; a svi nadvijeni kršem iznad kojih ne retko i u letnjem danu protutnja parajuća grmljavina, skrećući pažnju na sebe poput moćnih stražara koji će tu stajati još nekoliko vekova, iznova ispraćajući stare i dočekujući buduće snegove i smene doba, kao i generacije već sasvim retkih gorštaka koji žive podno njih.

Krug oko Jadovnika (Sjenica – Sopotnica)

od Bluealek postavljeno 22. novembar 2010
Granica Srbije i Crne Gore

[ 26. avgust 2011. do 28. avgust 2011.. ] Nasuprot ravnom i golom Pešteru, na njega oslonjeni, nalaze se planine Ozren i Jadovnik, krševite, šumovite i oštre, na čijim zapadnim padinama se nalazi jedan od najvećih hidrografskih dragulja – vodopadi reke Sopotnice. Ovo je prilika da za dva dana dinamičnih i inspirativnih biciklističkih vožnji preko Tičjeg Polja, Stranjana, Malog Jadovnika, Katunića, pored prizora od kojih na momente zastaje dah, osetite krajnji jugozapad Srbije.

Kategorije Najave
Komentari (0)

Sitan brauz po Pešteru

od Freebiking postavljeno 7. septembar 2005
Prvi pogled

Prošavši prašnjavi i neugledni Tutin zgazio sam pedalu uz već konkretnij uspon uz planinu Hum na obodu Visoravni. Uspon je jedan od onih hohštaplerskih – prevoj je vazda malo ispred, ali iza njega je još jedan, pa još malo, a čovek uopšte nema osećaj da penje planinu. Ugledavši antenu na vrhu sledećeg brda, pomislio sam da bi to konačno bilo to, i stvarno, iza sledećeg prevoja – dobrih pola kilometra iznad Tutina – pogled koji sam penjući se držao isključivo na levoj strani sada se pod širokim uglom razbaškario po blago zatalasanoj poljani kroz koju vijuga širok i dobro utaban zemljani put. A ha, tu smo.