Šule nas vodi na kružnu turu po okolini Podgorice, na put omeđen Malom Rijekom, Tarom i Moračom. Vozimo do Veruše, do Kolašina i manastira Morača, pretimo Haškom tribunalu, na kraju se vraćamo u… Titograd.
Šule nas vodi na kružnu turu po okolini Podgorice, na put omeđen Malom Rijekom, Tarom i Moračom. Vozimo do Veruše, do Kolašina i manastira Morača, pretimo Haškom tribunalu, na kraju se vraćamo u… Titograd.
Godina je 1980. Prerana smrt druga Tita ostavila nas je same i nezaštićene, druga Miloševića još nije bilo na vidiku. Usred sveopšteg očajanja, jedan momak se u srcu Crne Gore sprema za svoje prvo putovanje na more i prvo putovanje biciklom. Pozajmljena vreća za spavanje, ranac napravljen od džaka za krompir, mnogo entuzijazma… no pustimo Šuleta da ispriča sve po redu.
„Početak djeluje optimistički, lagana vožnja novom Cetinjskom džadom sa jednim usponom do na vr’ Kokota (tako se to zove), nekih 2km sa visinskom razlikom od 200 m. E, to mjesto se zove za Cetinjane „pogled u svijet“ i zaista, odatle se lijepo vidi većina visokih planina, kao nagrada za trud. To su npr. Komovi, Maganik, Kamenik, Žijevo, Prokletije, Prekornica i zamisli – Podgorica.“