Igor piše o letnjem putovanju od Beograda do Boke Kotorske. Pedalanje, znojenje, cunjanje, gledanje, mirisanje, sanjanje, truckanje, kupanje… u društvu sa Nešom Petronijevićem. Autor se posebno osvrće na najnoviji trend u umetnosti kampovanja – spavanje u krečani (SPUK). Možda će se posle ove priče nadležni smilovati da formiraju mrežu krečana u našoj zemlji (YUMK), kako bismo mogli da organizujemo ture po sistemu „od krečane do krečane“ (OKDK).
Jedna lepa ideja o pohodu Svetoj Gori i Hilandaru potekla je od crkve u Vranju i naišla na odziv među biciklistima amaterima. Organizovana je pratnja lekara i ambulantnih kola. Na startu pred crkvom bilo je 8 učesnika pohoda i dvojica van grupe koji su imali nameru da ih otprate do Mladog Nagoričana i da se zatim vrate. Dogodilo se nešto drugo o čemu možete čitati u priči.
Homolje, to fenomenalno parče istočne Srbije, koje kao da spava, ušuškano u svoja prebiblijska verovanja, još od antičkih vremena, ako izuzmemo Dragaševićeve putopise. Idealna mreža transverzala po gotovo svim grebenima njegovih blago zatalasanih vrhova; prelepe rečne doline čiji tokovi sijaju liskunom pod suncem, i još lepše šume što prekrivaju vulkanske masive, bogate rudom, koje su možda u ovo vreme buđenja prirode i najpodesnije za lepo, napajajuće pešačenje. Uputivši se preko Požarevca ka Kučevu, naše odredište je bilo samo središte „srpskog El Dorada“. Neresnica, Kučajna, Blagojev kamen – sve su to toponimi, poznati po nalazima zlatnih žila, a ispirački zanat nešto od čega i danas neke porodice žive…