Crnogorsko primorje čini venac planina između Jadranskog mora, Skadarskog jezera i doline Zete. Reč je o planinskim masivima koji se izdižu tik ispod 2000 m iznad mora, tako da njihovu atraktivnost i težinu savlađivanja nikako ne treba podceniti. Rumija kreće nedaleko od granice Albanije, da bi se dalje ka severozapadu, skoro bez prekida, uzdigao Lovćen sa svojim mauzolejom, a na njega nastavio Orjen, najviša od svih primorskih planina u Crnoj Gori. Iskustvo pedaliranja na ovim prostorima uglavnom se svodi na savlađivanje visokih planinskih prevoja, kojima se iz unutrašnjosti zemlje izbija na more, ili obratno. Posebnu draž pedaliranju u ovoj oblasti daje sama Jadranska obala, kao i Skadarsko jezero.
O smeštajnim kapacitetima u ovoj oblasti ne treba trošiti previše reči – jasno je da su oni prvenstveno koncentrisani na obali i u mestima u neposrednoj blizini obale. Čim malo odmaknete u planine, uglavnom ste upućeni na šator; doduše, planinarski dom postoji na Orjenu, ali do njega vodi samo pešačka staza. Nadamo se da će naši čitaoci i članovi uskoro dopuniti Bazu jeftine spavke sa još zanimljivih mesta za prenoćište na ovom prostoru.
Saobraćaj u ovako turistički razvijenom kraju je živ, a Jadranska magistrala jedna od najopasnijih saobraćajnica za bicikliste na Balkanu. Dakle, primarni cilj svakog bicikliste koji planira turu po ovom predelu jeste da učini sve kako bi u maksimalnoj mogućoj meri izbegao vožnju magistralom – krećite se manjim uličicama ili puteljcima duž obale, ili višlje, u brdima (mada zbog planina koje se dižu okomito iz mora manevarski prostor nije veliki). Treba izbegavati i tunele, kao i glavne asfaltne saobraćajnice koje vode preko prevoja sa mora ka kopnu. Šta vam onda ostaje? Uglavnom nekoliko manje prometnih pravaca ka kopnu, prema Orjenu i Grahovu, put od Kotora prema Cetinju, nešto puteva preko Rumije. Makadamski putevi na ovim, izrazito kraškim planinama, umeju da budu prilično kameniti, tako da njima često nije lako napredovati na biciklu, a i nagibi su često jaki.
U svakom slučaju, postoje regioni u kojima je život jahačima dvotočkaša jednostavniji, mada spoj visokih, krševitih planina i mora ovom regionu daje neku posebnu atraktivnost.