Окупљамо се на паркингу испред центра Сава и тачно у 7.00 h полазимо ауто путем, до Пожаревца, и даље преко Петровца до Капије Хомоља – Горњачке клисуре. Возило напуштамо крај манастира Горњак, кога посећујемо и одакле почиње стаза ка врху Јежевца…
Окупљамо се на паркингу испред центра Сава и тачно у 7.00 h полазимо ауто путем, до Пожаревца, и даље преко Петровца до Капије Хомоља – Горњачке клисуре. Возило напуштамо крај манастира Горњак, кога посећујемо и одакле почиње стаза ка врху Јежевца…
Goca i Sale su u subotu vodili planinare Zeleznicara po okolnim brdima, ali su imali plan da na Kuchaju provedu i nedelju. Sandra i ja smo im se pridruzili posavsi iz Beograda drugog dana vikenda oko 5:30h. Na autoputu smo napravili stanku za dolivanje goriva i kafu.
Nakon što prepešačite Kučaj po snegu postajete svesni da, možda postoje više planine u Srbiji, ali ne postoji veća divljina. Ovaj ogroman, nenaseljeni prostor, jedan dinamičan splet krečnjačkih i vododrživih stena koji nas leti mami svojim bujnim livadama i šumama, kanjonima, vidikovcima, pejzažima koji se pred našim očima neprekidno transformišu kako ostavljamo kilometre za sobom, zimi je mnogo suroviji, divljiji, pustiji.
Kada sam početkom oktobra video Saletovu objavu ture po Goliji, kao i dodatna pojašnjenja na forumu, shvatio sam da bi to bila idealna prilika da se pridružim ekipi bajkera, iako sam to nisam. Jednostavno bio sam željan bar kratkog bekstva iz grada i male avanture po planini koju ne poznajem, ali sa ljudima čija mi logistika i iskustvo mogu pomoći da predele vidim vrlo sličnim maršrutama. A i prognoza vremena je najzad bila veoma povoljna 🙂
U želji da kvalitetno odgovorim na razumljivo pitanje „Postoji li u ovoj zemlji za tebe još nešto sem Kučaja?“, počeo samda se uzdržavam organizovanja tura ka Kučaju, tumarajući po nekim drugim destinacijama, otkrivajući druga, nova i drugačija mesta. Ali jednu stvar moram da priznam: da je kojim slučajem područje Kučaja jedino planinsko područje u Srbiji, da u ovoj zemlji nema drugih prirodnih lepota, ne bismo bili ni za šta suštinski uskraćeni. Za bajkera ova drska tvrdnja ima još veću težinu, jer Kučajski šumski putevi kao da su pravljeni da budu ogroman MTB lavirint na otvorenom prostoru, sa trasom kao stvorenom za ničim pomućeno, višednevno bajkersko zadovoljstvo.
Mesto: 4km iznad sela Gračanica, a ispod Rožnja, vrha Sokolske planine Konfiguracija: manastirski konak na 3 sprata, nov i moderan objekat koji više liči na hotel B ili C katagorije. Kapacitet: veliki – puno soba na svim spratovima. Ipak, u sezoni je moguće da bude skoro puno. Komfor: Struja, voda, WC i kupatilo sa toplom